Ruski utjecaj, secesionistička politika Republike Srpske i međunarodne reakcije

Obilježavanje 9. januara kao „Dana Republike Srpske“, uprkos presudama Ustavnog suda BiH o neustavnosti praznika, predstavlja otvoreno kršenje ustavnog poretka i sredstvo političke mobilizacije. Prisustvo uniformiranih snaga, paravojnih simbola i stranih aktera ukazuje da se radi o sigurnosno-političkom performansu, a ne kulturnom događaju, namjerno podižući tenzije i konfrontaciju.

Secesionistička retorika više nije blef, već stvarna prijetnja po stabilnost, koja pojačava društvene napetosti, potiče ekstremizam i testira granice tolerancije međunarodne zajednice. Promocija secesije zanemaruje historijsko iskustvo i obaveze iz Dejtonskog sporazuma, dok politika Milorada Dodika (SNSD) vodi ka međunarodnoj izolaciji, rastu sigurnosnih rizika, jačanju ruskog utjecaja i potencijalnoj kriminalizaciji političkih i finansijskih tokova, navodi se u studiji.

Ovaj kurs predstavlja strateški opasan izbor koji održava Bosnu i Hercegovinu i region u stanju trajne nestabilnosti.

Sigurnosna dimenzija: kontinuirani ruski utjecaj i paravojni elementi u Republici Srpskoj

Saradnja vlasti Republike Srpske s ruskim sigurnosnim strukturama, uključujući dolaske policijskih zvaničnika iz Moskve i prisustvo organizacija poput „Noćnih vukova“, predstavlja značajan izazov za sigurnost BiH i šire regije, ocjenjuje se.

Zapadni Balkan se, u okviru ruske strategije hibridnog ratovanja, koristi kao prostor indirektnog pritiska na Zapad, pri čemu lokalni politički akteri funkcionišu kao posrednici utjecaja Moskve. Složena ustavna struktura i stalne političke krize čine BiH pogodnim terenom za ovakvo djelovanje, dok Rusija koristi krize kako bi blokirala evroatlantske integracije, održavala niskointenzivnu nestabilnost i demonstrirala svoj utjecaj bez direktne vojne eskalacije.

Politika Milorada Dodika, u koordinaciji s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, uklapa se u ovaj obrazac – bilo strateški usklađeno s Moskvom, bilo oportunistički – zanemarujući dugoročne posljedice po sigurnost, stabilnost i socioekonomski položaj građana, stoji u studiji.

Prisustvo ruskih sigurnosnih i paravojnih struktura, klasifikovanih u više evropskih zemalja kao ekstremističke i pro-Kremljanske, dovodi do:

- normalizacije paravojnih narativa u civilnom prostoru i implicitne poruke da RS djeluje izvan NATO i EU okvira;

- političkog pritiska, dezinformacija i sigurnosnih provokacija;

- iskorištavanja BiH za blokadu evroatlantskih integracija i djelovanja lokalnih aktera kao „proxy“ instrumenata Moskve, uz nezvaničan utjecaj ruskog ambasadora na sve nivoe vlasti.

Ukupno, politika Dodika predstavlja svjesno i koordinisano plasiranje ruskog utjecaja, s ozbiljnim posljedicama po stabilnost BiH, regije i širu evropsku sigurnost.

Odnos Dodika prema SAD: pokušaj dvostruke igre u korist Ruske Federacije

Politika Milorada Dodika kombinuje ograničenu komunikaciju s američkom administracijom s paralelnim podrivanjem Daytonskog sporazuma, najavom secesije i produbljivanjem veza s Rusijom i akterima pod međunarodnim sankcijama, stoji u studiji.

Američka vanjska politika oslanja se na institucionalni kontinuitet, a ne na lične aranžmane. Svaka simulirana saradnja koja podriva državne institucije može rezultirati povratkom ili proširenjem sankcija, sekundarnim sankcijama prema povezanim licima, uključujući američke državljane, i gubitkom kredibiliteta kod ključnih zapadnih partnera.

Ovakva dvostruka igra ugrožava unutrašnju stabilnost BiH, kompromitira politički i ekonomski dijalog s međunarodnim akterima i otvara prostor za jačanje ruskog utjecaja na štetu SAD.

Novi američki zakon o Zapadnom Balkanu: sankcije i institucionalna odgovornost

Nedavno usvojeni Zakon o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana jača odgovornost pojedinaca i entiteta koji ugrožavaju mir, stabilnost i provođenje međunarodnih sporazuma, s posebnim fokusom na Dejtonski mirovni sporazum.

Za razliku od prethodnih izvršnih mjera, zakon:

- institucionalizuje sankcije i širi krug odgovornih, uključujući američke državljane;

- jača koordinaciju OFAC-a, State Departmenta i Kongresa;

- smanjuje mogućnost odlaganja ili izbjegavanja sankcija bez dokaza promjene ponašanja.

Sankcije se, po ovoj studiji, mogu primijeniti na one koji:

- podrivaju Dejtonski sporazum;

- prijete secesijom ili rušenjem ustavnog poretka BiH;

- učestvuju u velikoj političko-finansijskoj korupciji;

- sarađuju s Rusijom ili drugim akterima radi destabilizacije;

- pomažu u izbjegavanju postojećih sankcija.

Posebna pažnja posvećena je američkim državljanima koji djeluju kao lobisti, savjetnici ili posrednici, posebno ako primaju netransparentna sredstva za podrivanje međunarodnih obaveza.

Zakon jasno postavlja pravni okvir i institucionalna pravila odgovornosti, značajno ograničavajući prostor za dvostruku igru u regionu.

Blagojevich i Primorac: američki državljani pod rizikom sankcija

Prema novom američkom Zakonu o Zapadnom Balkanu, angažman građana SAD-a koji podrivaju Dejtonski sporazum, prijete secesijom ili sarađuju s Rusijom podliježe krivičnim istragama, poreskim provjerama i sankcijama. Državljanstvo više ne pruža zaštitu za aktivnosti koje destabilizuju region.

"Rod Blagojevich, bivši guverner savezne države Illinois i pravosnažno osuđeni političar, zajedno s Maxom Primorcem iz Heritage Foundationa, koji djeluje kao hrvatski lobista, izloženi su ozbiljnom pravnom i reputacijskom riziku. Njihovo javno osporavanje legitimiteta institucija Bosne i Hercegovine, zagovaranje obnove tzv. „Hrvatske Republike Herceg-Bosne“, odnosno uspostave trećeg entiteta, kao i podrška obilježavanju neustavnog 9. januara, mogu se tumačiti kao otvorena podrška secesionističkim narativima te kao subverzivno djelovanje usmjereno na opstrukciju Daytonskog mirovnog sporazuma i narušavanje ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovine", stoji u studiji.

Moguće posljedice uključuju savezne pravne i poreske istrage, sankcije zbog neprijavljenog stranog lobiranja te mjere protiv učestvovanja u destabilizaciji regiona. Čak i savjetodavni angažman, ako je plaćen i netransparentan, potpada pod stroge zakonske obaveze SAD. Njihova povezanost s Dodikom i sankcioniranim akterima dodatno povećava pravni i reputacijski rizik.

Procjena njihovih aktivnosti može uticati na organizacije i medije s kojima sarađuju, finansijske kanale, američke političke aktere povezane s njima, kao i lokalne aktere u BiH koji se oslanjaju na njihovu „međunarodnu podršku“. Angažman američkih državljana u korist destabilizujućih aktera nosi konkretne pravne, finansijske i reputacijske posljedice za pojedince i njihove mreže, ocjenjuje se.

Dolazak ruskih policijskih struktura u Republiku Srpsku: hibridna strategija i izazov suverenitetu BiH

Stručni izvještaji potvrđuju da su predstavnici ruske policije iz Moskve boravili u Republici Srpskoj, što potvrđuje duboke veze entiteta s Rusijom, ali istovremeno ozbiljno ugrožava suverenitet BiH i integritet njenog sistema odbrane i sigurnosti.

Prisustvo stranih kadrova, uključujući osobe s međunarodno sankcioniranih lista, nadilazi tehničku saradnju i nosi jasnu političku poruku, podstičući sumnje u stvaranje paralelnih sigurnosnih struktura izvan ustavnog okvira, naročito u kriznim periodima.

Za razliku od misija NATO-a ili EUFOR-a, angažman ruskih sigurnosno-obavještajnih jedinica nema međunarodno priznati mandat, što ga čini destabilizirajućim faktorom s višestrukim posljedicama: narušavanje povjerenja u državne institucije, jačanje geopolitičke konkurencije između Zapada i Rusije te stvaranje presedana za neformalno miješanje u unutrašnje sigurnosne poslove.

Dolazak ruskih predstavnika potvrđuje primjenu hibridne strategije, komplikuje političko-sigurnosnu krizu u BiH i potencijalno priprema teren za uspostavljanje ruskih vojnih baza u Republici Srpskoj, uz aktivnu podršku Milorada Dodika i njegovih veza s ruskim sigurnosno-obavještajnim aparatom.

Reakcije EU, SAD-a i NATO-a: koordinirana strategija očuvanja stabilnosti BiH

Evropa, Sjedinjene Države i NATO odgovaraju na sigurnosne izazove u Bosni i Hercegovini kroz kombinaciju diplomatskih, pravnih i operativnih mjera, s ciljem očuvanja Dejtonskog ustavno-pravnog okvira i ograničavanja ruskog utjecaja u regiji.

EU djeluje putem javnih osuda, kontinuiranog praćenja situacije, mogućih individualnih sankcija, uvjetovanja EU fondova i jačanja mandata EUFOR-a, pokazujući dugoročnu dosljednost u adresiranju sigurnosnih rizika.

SAD reagira agilnije, koristeći zakone o Zapadnom Balkanu, OFAC instrumente i mehanizme nacionalne sigurnosti. Mjere uključuju pravne i finansijske provjere, „tihe diplomatije“, prikupljanje dokaza za sankcije, uvođenje sekundarnih sankcija i sankcioniranje američkih državljana koji podrivaju stabilnost. Američki državni sekretar Marco Rubio oštro je osudio poteze Milorada Dodika i vlasti Republike Srpske, naglašavajući da njihove aktivnosti ugrožavaju institucije, sigurnost i stabilnost BiH, te pozvao političke lidere na konstruktivan dijalog i poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta države. Rubio također podržava kontinuiranu upotrebu sankcija i drugih instrumenata kako bi se suprotstavilo destabilizirajućim utjecajima, uključujući ruski, stoji u studiji.

NATO, iako BiH nije članica, održava prisutnost u zemlji i strateški djeluje na očuvanju mira u regiji, jačanju saradnje s Oružanim snagama BiH, podršci EUFOR-u i odvraćanju secesionističkih i destabilizirajućih faktora. Dolazak ruskih policijskih i paravojnih struktura percipira se kao hibridni sigurnosni izazov.

Iako instrumenti EU, SAD-a i NATO-a variraju, zajednički cilj ostaje jasan: očuvanje državnog integriteta, suvereniteta i stabilnosti BiH, dok potezi vlasti Republike Srpske pojačavaju međunarodni pritisak, rizik od sankcija i angažman globalnih aktera, navodi se u studiji Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad